Uvijek kad moram predstaviti svoj rad nalazim se u neprilici. Arhitektura je u velikoj mjeri autobiografska, a govoriti o sebi nije lako. A s druge pak strane, od slikara ne očekujemo da obrazlažu svoja djela. Matisse je svojim učenicima čak rekao da slikar mora odrezati jezik jer nema pravo izražavati se drugačije nego kistom. Arhitektura inače jest apstraktna, ali ipak može i mora govoriti sama za sebe. Na primjer o odnosu prema svijetu u kojem živimo. O našem shvaćanju tradicije. O poštivanju prirode. O miru i tišini. O životu i smrti. Čak mi se čini da nešto nije u redu s arhitekturom koju treba riječju pojasniti. Inače naš rad nema pravog smisla.